23. 1. 2023.

Dvostruki i trostruki mehanizmi Orienta


    Dvostruki i trostruki mehanizmi...? Kakav je to naslov i šta to treba da znači? Možda je autor teksta najzad pogubio klikere...
    Uveravam vas da nisam, i vrlo je jednostavno. To su satovi koji sadrže dva ili tri mehanizama unutar jednog kućišta, a mogu ispasti prilično fanki u dizajnerskom smilu. A Orient, kao brend koji se nikada nije ustručavao da postane fanki, definitivno je u nekoliko navrata pokušao da proizvede takve satove, sa različitim stepenom uspeha. Barem, sve do 2017. godine. 
    Otprilike tada, kada je Seiko kupio Epson, Orient je malo povukao kočnicu i, na žalost svih nas, prestao da rizikuje. Tako je to kada ozbiljniji veliki brat ima glavnu reč. No, mi, kao kupci, uvek imamo izbor kada je kupovina satova u pitanju. Niko nam ne može zabraniti da istražujemo i nabavljamo retke i zanimljive časovničarske primerke.
    Pa onda, da pogledamo šta je to Orient nekada pravio:

POČETAK


    Čudo kojim je Orient započeo ovaj trend još 2004. godine zvalo se Mecha-Trenics. Ono što je izazvalo nastanak ovakvog sata jesu poznati švajcarski i nemački satovi sa gotovo nemogućim komplikacijama na brojčaniku, originalnim i vrlo specifičnim dizajnom. Orient je želeo da učestvuje, i sam pogled na Mecha-Trenics model jasno pokazuje odakle dolazi inspiracija.
 

    Naravno, jedan mali japanski brend nije mogao da uloži ogromne količine novca u razvijanje mehanizama sa mnoštvom komplikacija, pa se rešenje prezentovalo samo od sebe – upotreba više mehanizama! 
    To je bio sat sa prečnikom kućišta od celih 50 mm, u kome su se nalazila tri nezavisna mehanička kalibra 55, što je bio prilično mali mehanizam, koji se prvenstveno koristio za ženske satove. To je bilo rešenje koje je Orient smislio kako bi napravio što manji sat... Da su koristili standardnije mehanizme, kućište bi sigurno prevazilazilo brojku od 60 mm.
 
Orient nije krio činjenicu da Mecha-Trenics ima tri mehanizma
 
    Veličinu na stranu, Mecha-Trenics zaista izgleda zanimljivo, sa jako dobrom završnom obradom cifera, markera i kazaljki, a postavka dosta podseća na neke mnogo skuplje nemačke satove, prvenstveno A. Lange & Sohne.
    Implementacija više mehanizama bila je prilično čudna, retko ko je radio ovo, mada postoji barem jedan brend za koji ste svi čuli a da je poznat po satovima sa više mehanizama Jaeger LeCourtre model Reverso. Za razliku od JLC-a, Orient se držao tradicionalnog izgleda sata sa jednim brojčanikom. Takav pristup je naginjao ka tome da cifer sata bude pretrpan, no Orient je uradio vrlo dobar posao.
    Svaki mehanizam je pokretao jedan podbrojčanik. Jedan upravlja prvom zonom 1st Zone, sa punim setom kazaljki za sate, minute i sekunde, kao i sa komplikacijom dana i datuma. Drugi mehanizam je pokretao drugu vremensku zonu 2nd Zone, sa kazaljkom sata i minuta; a treća je pomerala samo kazaljku sata, predstavljajući treću zonu 3rd Zone. Na kraju, druga i treća zona su takođe imale prozor koji prikazuje datum, što je možda suvišno, ali donekle i korisno ako se prate neke daleke vremenske zone gde se datum menja mnogo pre nego u zoni u kojoj se korisnik nalazi. Dodatni datumi nisu vizuelno upropastili sat, moram da priznam da su dizajneri uradili vrlo dobar posao za sat koji prati tri vremenske zone.
    Na kraju treba pomenuti da je Orient proizveo samo dva modela, svaki je bio ograničeno izdanje od po 999 komada. Referentna oznaka WV0011NT je imala crni brojčanik, dok je ref. WV0021NT imala beli brojčanik.
 

NASLEDNIK

 
    Možda uvidevši da je sat prečnika 50 milimetara verovatno malo veliki za prosečan zglob stanovnika Japana, a i šire, Orient se odlučio za nešto kompaktnije dimenzije naslednika. Naravno, to je značilo da će biti vrlo malo mesta za tri automatska mehanizma, pa je jedan morao da ode. Po mnogima, ovo je bio dobar potez.
 

    Godine 2013. Orient je predstavio Dual II, ovog puta u okruglom kućištu od 43 mm. Pre njega, postojeo je model jednostavno nazvan Dual, ali sa kombinacijom kvarcnih mehanizama, pa smatram da je tek druga generacija ovog modela pravi naslednih automatika sa tri mehanizma od pre. Novih satova sa tri mehanizma nije bilo do datuma pisanja ovog teksta.
    Proizvedena su četiri modela u različitim bojama. Pošteno je reći da je Dual II bio mnogo bolje dizajniran. Ne samo da je nova veličina praktičnija za nošenje, već su zanimljive funkcije i kombinacije boja davale posebnu draž.
 

    Pošto model ima dva mehanizma, brojčanik krase dva displeja, manji analogni s leve strane i veoma zanimljivi digitalni displej sa desne strane. 
    Danas, kada kažemo digitalni displej, prvo pomislimo na nešto modernije satove, ali to nije uvek tako. Digitalni prikaz vremena je postojao i mnogo pre razvitka elektronike, jer reč digital jednostavno znači da sadrži brojke. Dakle, slično kao kod modela Orient Cerak, kojeg sam kratko opisao u tekstu Neobični japanski satovi, digitalni displej pokazuje vreme bez upotrebi kazaljki, i u srži je u potpunosti mehanički. Umesto toga, vreme se prikazuje setom diskova na kojima su isprintovani brojevi, slično kao kod komplikacije prikaza datuma.
 

    Kao što se vidi na slici, prvi disk, sa najvećim brojevima, pokazuje sate, drugi minute, a na drugom kraju treći disk prikazuje datum. Sekundara je takođe tu, ali treba znati gde gledati. Centralni poklopac rotirajućih diskova ima jednu udubljenu tačku, koja se okreće i pokazuje sekunde na sitnim markerima oko sebe.
    To nije sve. Imajte na umu da se Orient neće zadovoljiti samo stiskanjem dva mehanizma i dva brojčanika u jedno kućište razumne veličine. Dodali su i unutrašnji rotirajući okvir, obeležen danima u mesecu i nedelji. To je kalendar koji uvek pokazuje tačan datum, bez obzira na godinu, samo je potrebno da poravnate dane u nedelji i datume na početku meseca, uz pomoć dodatne krunice na poziciji dva sata, i možete uživati u dnevnom kalendaru do kraja datog meseca.
    Najviše od svega, voleo bih da imam podatak da li Orient u ovom trenutku razmišlja o nekim novim modelima koji izlaze izvan okvira konzervativnog dizajna koji mnogi danas prate i da li ćemo ikada imati ovako zanimljive satove u budućnosti.
    Možda nisu za svakog, ukusi su različiti, ali lepo je imati izbor. 

Srdačan pozdrav,
Ivan R.

13. 1. 2023.

Kraljevski problem


    Kralj se vratio... zapravo, već neko vreme je tu i zauzima visoko mesto u hijerarhiji satova japanskog brenda Seiko. Ali ne i najviše!
    Mnogi ljubitelji su bili uzbuđeni zbog povratka ove prestižne linije na scenu. Postojala su realna visoka očekivanja od imena King Seiko, koji je nekada bio rame uz rame po inovacijama, završnoj obradi, preciznosti i svemu ostalom sa danas već izuzetno poštovanim Grand Seiko bratom.
   A onda... tišina. King Seiko nije izazvao ni toliko interesovanja koliko jedan nešto zanimljiviji Presage. Posle nekog vremena, retko ko ga i pominje na forumima i grupama. Kako se iznenada pojavio na tržištu, ušavši na ogromna zlatna vrata uz fanfare, tako je još brže pao u senku, skoro pa zaboravljen.
    Zašto?
    Ukratko, kralj ima jedan problem. Jednom rečju prošlost!

    ISTORIJA

 

    Naravno, bogata istorija koju King ima nije problem, to je velika prednost. Međutim, ignorisanje iste... jeste. 
 
    Šta se sve krije iza imena King Seiko?
    Sigurno vam je poznato da je Seiko u jednom trenutku odlučio da pokaže svetu kako i oni imaju kvalitet i majstorstvo potrebno da se pobede švajcarski velikani časovničarskog sveta i da stave Japan na horološku mapu! Da bi u tome uspeo, čelnici japanskog brenda su napravili dva podbrenda koji bi nezavisno razvijali visoko precizne mehanizme i vrhunsku završnu obradu King Seiko i Grand Seiko. Za što bolje rezultate, Seiko je izgradio dve fabrike koje će proizvoditi nove modele visoke horologije  Daini Seikosha i Suwa Seikosha.
    Kada su Daini i Suwa delovale na svom vrhuncu, njihov odnos se često opisivao kao buran i rivalski. To je, naravno, bila pogrešna pretpostavka. Iako u aspektu rivalstva ima nešto istine, ono nikada nije bilo tako žestoko kao što su to neki izvori opisivali. 
 

    Od početka, Grand Seiko i King Seiko su pravljeni sa različitim namenama i pozicijama na tržištu. GS je rođen u prefekturi Nagano i napravljen je da bude oličenje vrhunskog časovničarstva. KS je rođen u Kameidou u Tokiju i napravljen je sa ciljem da ponudi visokokvalitetne satove nešto široj populaciji. Ova dva podbrenda su zahtevala različita razmatranja dizajna kako bi zadovoljili različite potrebe i Seiko ih je ponudio u različitim cenovnim segmentima. Obe linije su smatrane visokokvalitetnim kolekcijama i oslikavale su napredak brenda Seiko šezdesetih godina dvadesetog veka.
    Međusobni odnos i pomalo takmičarski duh između dve fabrike iznedrio je obostranu korist. Gospodin Imai iz Seiko Epson korporacije navodi da je taj odnos više naginjao ka porodičnom   kompanija K. Hattori & Co. kao krovna institucija je bila roditelj, a Daini i Suwa postrojenja su bila kao deca. Prirodno je bilo da se braća takmiče jedan protiv drugog za naklonost svojih roditelja, gospodin Imai kaže, ali pošto su u osnovi bili porodica, imali su uzajamno poštovanje, razumevanje i podršku.
 

    Imai je, takođe, otkrio nekoliko primera kako je izgledao taj odnos između braće, posebno u tehnologiji i razmeni informacija. Do sada je bilo teško pronaći primere gde ove dve fabrike dele tehnologiju, ali gospodin Imai otkriva dva: Diashock i Magic Lever. Oba patenta su razvili inženjeri iz Suwa Seikosha postrojenja, ali su ih odmah podelili sa Dainijem. Tako je i King imao iste delove kao Grand.
    Imai je takođe otkrio da su tokom takmičenja preciznosti satova u Švajcarskoj svi mehanizmi sadržali Daini glavne opruge, uključujući i kalibre koje su pokretali satove Suwa postrojenja. Jedno je bilo sigurno, koja god fabrika da napravi deo koji je superiorniji, oba luksuzna brenda Grand i King Seiko delila su taj deo i napredak je bio zajednički.
    Ipak, Grand Seiko je i tada bio na nešto višem stepenu. Konkretno, 1960. godine Suwa je razvila sopstveni sistem internog testiranja mehanizama, u pokušaju da budu rigorozni i precizni kao Švajcarci. Grand Seiko kalibri su prolazili kroz serije testova, koji su zahtevali mnogo više vremena, veštine i stručnosti. Daini, bez takvog sistema testiranja, nije imao iste standarde kvaliteta koji bi se primenili na njihovu liniju King Seiko. Dakle, iako je King Seiko bio njihov vrhunski sat u to vreme, nije napravljen po istim visokim standardima. To je najverovatnije bilo i planski, kako bi cena King Seika bila niža od Granda, da bi se ponudila veća pristupačnost i raznolikost krajnjem potrošaču.
    Međutim, nije sve to bilo tako jednostavno. Bilo je situacija da se Grand proizvodio u postrojenjima Kinga! Jednom prilikom, od Daini Seikosha inženjera je traženo da proizvedu Grand Seiko zbog jednog njihovog posebno preciznog King Seiko modela. Model broj 44KS sa mehanizmom na ručno navijenje 4402 bio je evolucija Daini originalnog kalibra 54, stvorenog mnogo godina ranije. Mehanizam 4402 bio je toliko dobar da je od Dainija zatraženo da ga koristi za proizvodnju Grand Seika 44GS, koji se sada ceni kao jedan od najboljih Seiko modela svih vremena.
     Ako je King Seiko bio tako jak nekad, zašto je danas pomalo ignorisan?

    DANAS

 

    Svako ima svoje mišljenje, pa ni ovde to nije drugačije. Moj lični stav kao blogera, entuzijaste i kolekcionara o onome što sam video svojim očima i osetio svojim rukama ću pokušati što bolje da prenesem u ovaj tekst. Ako se ne slažete sa mnom, to je sasvim u redu. 
    Seiko je predstavio prelepu seriju King, relativno skoro. Divni modeli, u raznim bojama i sa vrlo lepim narukvicama, mogli su se videti na slikama kao što je ova dole, ali ja sam morao lično da ih pogledam, uživo.
 

    Zaista, ovi modeli jesu lepi, ali ljudi uglavnom traže nešto opipljivo kada vide u koji cenovni rang je Seiko stavio Kralja. Kako se to kaže, konkurencija je jaka u rangu od 2.000 evra, a priča se u gradu da Seiko izgleda više nema najbolji odnos cene i kvaliteta.
 
    Da li je King opravdao cenu?
    Kućište sata je urađeno po najvišim standardima, slično onako kako to i sam Grand Seiko zna. Identičan kvalitet, oštrina ivica, čisti prelazi između svilenkasto brušenih i kao ogledalo glatkih površina. Čista desetka!
 
    
    Narukvica je netipično dobra. Znam da mnogi misle da Seiko ne zna da napravi dobru narukvicu, ali koliko njih se žali da je ona pukla ili propala? Naprotiv, Seiko narukvice su jako dobre... ali zaostaju za konkurencijom po nekim aspektima. Malo jeftinija kopča, pinovi umesto šrafova, malo više lufta ili jednostavno zaostaju u udobnosti. Kod King modela toga nema. Po mom mišljenju, ove metalne narukvice koje King Seiko ima nadmašuju i one koje ima Grand Seiko. Čista desetka, opet!
 

    Cifer je, ponovo, savršenstvo. Pogodili su boje, suptilne, a opet upadljive. Neki modeli imaju čistije površine sa jasnim i lepim efektom radijalnih zraka, a neki modeli imaju i lepu teksturu tkanine. Svi detalji ožive kada se sat gleda izbliza, te se mane ne mogu primetiti ni tad. Još jednom, čista desetka!
    Na prvi pogled, King Seiko je opravdao ime, ima kvalitet... sve je savršeno. Pa zašto se onda ne prodaju na kilo? 
 
    Šta ljudi imaju protiv Kinga?
    Odgovor leži u specifikacijama. Kao što smo već rekli, ime King je vezano za luksuz i inovacije. Sinonim za preciznost i visoku horologiju. Rame uz rame sa Grand Seiko satovima. Međutim, novi King to nije. Ono u čemu zaostaje jeste mehanizam:
    King Seiko pokreće jedan standardni, ne toliko precizni kalibar iz serije 6R
    Još jednom se pozivam na priču o poreklu Kralja. Nekada je to bio sat kreiran sa preciznošću na umu. Na kraju krajeva, trebalo je da parira Grand Seiku, koji je zauzvrat bio naprednija, preciznija i luksuznija alternativa Seiko satovima tog doba. Zašto onda sa dugo očekivanim povratkom King Seika dobijamo mehanizam čija se preciznost kreće na +25/-15 sekundi dnevno? Zar to ne ide direktno protiv same prirode loze Kralja Seika
    Ne želim da kažem da je 6R31 koji se koristi u novoj kolekciji loš kalibar, ali ako želite da uhvatite pravi duh King Seika, to jednostavno neće uspeti sa mehanizmom nižeg ranga. Kalibar 6L35 koji se koristi u SJE083 i SJE087 takođe nije baš najprecizniji, ali je barem korak bliže onome što sam očekivao da ću videti u tom cenovnom rangu. Seiko je propustio dobru šansu...
 

    Sa druge strane, za oko 2.000 evra postoji vrlo opaka konkurencija iz Nemačke i Švajcarske! To su satovi koji imaju veoma dobre mehanizme, daleko preciznije i pouzdanije od 6R.
    Mislim da je to najveći razlog što retko ko govori o ovom lepom modelu i prestižnom imenu. Ljudi nisu zaboravili šta znači ime King Seiko, ali u Japanu su tu bogatu istoriju sklonili sa strane. Seiko je definitivno promašio pravac kada je reč o King liniji, bar za sad.
    Bojim se, jedino, da zbog ove male greške kralj ponovo ne abdicira, kao što je to već bio slučaj u istoriji brenda...

Srdačan pozdrav,
Ivan R.

26. 12. 2022.

Stanje kolekcije 2022


    Mnogi ulaze u kolekcionarstvo misleći da je to trka na sto metara – sprint svom snagom do nekog cilja. Vidim to toliko često na mnogim forumima i grupama. Postoje ljudi koji su juče počeli da kupuju satove i već imaju ogromne kolekcije svega i svačega. Neke su čak i vrlo dobre kolekcije, moram da priznam... ali uglavnom su to kopije tuđih kolekcija raznih influensera, blogera i vlogera, poznatih ličnosti sa interneta i tako dalje. Nije ni to nužno loše, mnogi najpopularniji satovi su popularni zbog toga što su vrlo dobri, ali gde je nestala individualnost?
    Što se mene tiče, kolekcionarstvo je maraton. Sporiji tempo je prijatniji za vaš novčanik, pravite manje grešaka, jer nema ishitrenih kupovina prekomerno nahvaljenih satova potplaćenih internet zvezda i zvezdica. Na kraju krajeva, uz malo strpljenja možete sačekati pad cena određenih modela koji su trenutno popularni, a biće zaboravljeni za nekoliko meseci.
    Ove godine su u mojoj kolekciji bile tri prinove. Možda je ovo prekomeran broj novih satova za nekog ko nije kolekcionar, ali toj osobi nisu ni zanimljivi časovničarski blogovi, sajtovi i grupe. S druge strane, nekim ljubiteljima satova biće to manje od mesečnog pazara. Kako god bilo, predstavljam vam stanje moje kolekcije za 2022. godinu!
slika

Stari satovi


    Neću gubiti vaše vreme sa opisom satova koje ste već imali prilike da vidite ranijih godina. Kratko ću ih nabrojati, i možda navesti poneku manu ili dobru stranu koje mogu da se istaknu posle godinu ili više godina nošenja.
 
1. Orient Envoy Open Heart
 


    Klasičan dizajn nikada neće izaći iz mode, a ovaj poklon moje supruge nikada neće napustiti kolekciju. 

    Recenziju možete pročitati klikom na: Orient Envoy Open Heart.
  
    Mana: iako je dizajn bezvremenski, a cifer vrlo pregledan, kazaljke deluju kraće u odnosu na cifer. Zapravo, kada bi sam prečnik sata i sam cifer bili nekoliko milimetara manji, a kazaljke iste dužine, sat bi bio savršenih proporcija.
 
2. Seiko 5 SNKK 87
 

    Ovaj model je manje-više klasična Seiko Petica, sa vrlo dobrim kućištem, i ne tako dobrom narukvicom. Ali jeste tzv. Strap Monster, svi tipovi kaiševa mu dobro stoje. Ono što ga  posebno izdvaja od drugih Petica jeste način na koji sam dobio sat. Osvojio sam ga na kvizu! 
    Recenzija je dostupna klikom na: Seiko SNKK 87.
 
    Mana:  Narukvica je stvarno tanka i čupa dlake sa zgloba kao besni terijer. Proporcije kućišta su savršene, ali malo više detalja nije naodmet.

3. Casio MTP 1183
 

    Stari drug. Kupljen još 2004. godine od ušteđevine, kako bih imao pouzdan sat na predavanjima na fakultetu. Šta je sve ovaj mali sat doživeo i preživeo ne bi moglo da se ispriča u jednom tekstu.
    Recenziju nisam pisao... mada ovaj mali sat to zaslužuje.

    Mana: Ne radi. Potrebna mu nova krunica. Stara je polomljena i deo je ostao zaglavljen u mehanizmu. To svakako nije problem servisirati, ali takav servis već prevazilazi cenu sata. Za sad, ostaje kao memento...

4. Casio G-Shock Green Casioak
 

    Prosto, G-Shock satovi su pravljeni da izdrže sve, a dizajnirani su da mogu da budu deo jednog urbanog stila oblačenja. Recenziju ovog modela možete pročitati klikom na: Casioak.
 
    Mana: Za tako veliki sat, prečnika 45 mm, analogni displej na njemu je veoma mali i jako je teško čitati sa njega, s obzirom na to da je urađen u negativu.
 
5. Orient Kamasu
 

    Orient Kamasu, izuzetan ronilački sat ovog meni dragog japanskog brenda. Kupljen u januaru 2021. godine, i dalje je najviše nošen od svih satova u kolekciji. Teško mu je naći manu, ali doći ćemo i do toga...

    Recenziju sam takođe pisao i za ovaj model, a možete je pročitati klikom na link: Kamasu.
 
    Mana: Navoji na ušrafljujućoj krunici nisu urađeni po najvišim standardima, što je verovatno jedan od razloga zbog čega jedan tako izdržljivi dobar sat nema ISO sertifikat. Za ove dve godine nije bilo problema, ali su već primetna oštećenja na navojima. Takođe, sama krunica je premala i teško se njom upravlja.
 
6. Seiko Alpinist
 

    Specifikacije sata su savršene: dizajn kućišta, safirno staklo, vodootpornost od 200 metara, manufakturni automatski mehanizam sa 70 sati rezerve... zvuči bajno. Međutim, sat me je namučio kao nijedan do sad!
 
    Recenzija: Mali Alpinista.

    Mane: 6R35 mehanizam i njegova čuvena nepouzdanost. Naime, problem je u balansi mehanizma. Iako ima diashock sistem zaštite od udaraca, nešto tu nije kako treba. Prema rečima servisera
neki proizvedeni delovi imaju falinku, pa ih mogu oštetiti manji udarci i vibracije, čak i žustriji aplauz. Sat će tom prilikom raditi, ali će biti jasno da kasni ili žuri više nego što treba.
    Servis je posle nekoliko dolazaka i reklamacija odrađen, i nakon 8 meseci cimanja, sat sada radi kako treba. Skidam kapu Seiko Japan ogranku, koji je besplatno poslao novu balansu i prateće delove i hvala Vitanov Servisu koji ih je bez naknade ugradio i posle isteka garancije. Alpinista sad radi kao zmaj: +2 sekunde na dan. (nema aplauza)
 

Novi satovi

      
    Predstavljam vam ovogodišnje prinove u kolekciji. Sve sami Japanci, narafski. Idu po redu kako sam ih pazario, od početka godine pa do samog kraja:

1. G-Shock Square
 

    Legendaran dizajn! Možda se mnogima neće svideti, ali ovo je kultni dizajn, star više od 35 godina, s obzirom na to da je prvi G nastao 1985. godine, upravo u ovom obliku kućišta. A dizajn koji se ne menja znači da je uspeo!
    Legendarna izdržljivost! Šta još mogu da napišem, a da se ne ponavljam. G-Shock satovi su pravi tenkovi: vodootpornost 200 m, otpornost na magnetizam, otpornost na udarce i gravitacione šokove... a najbolji test je moja ćerka. Ako sat radi i dalje, posle igre jednogodišnjeg deteta s njim, iz dana u dan, onda više ne treba trošiti reči.
 
    Na kraju, pročitajte recenziju: G-Shock DW-M5610U.

2. Seiko 5 Sector Dial
 

    Pet, pa opet. Prosto je nemoguće ne voleti klasične Seiko Petice, pogotovo one koje imaju dosta godina iza sebe, a još uvek rade. Ova Petica je poklon nasledstvo, što znači da ostaje zauvek u mojoj kolekciji.
    Ono zbog čega volim stare Seiko 5 satove jesu zanimljivo urađeni brojčanici, sa mnogo više detalja nego što su kod novijih modela. Kod ovog modela cifer je sektorisan u tri dela, svaki sa drugačijim pravcem brušenih linija, pa se tako dobija utisak da je svaki deo druge boje.
    Zlatne linije nisu farbane, to je prirodna boja materijala ploče brojčanika mesinga. Linije su zapravo žlebovi, urezani u ploču, a boja se lepo slaže sa markerima i kazaljkama dauphine stila.
 
    Recenzija: Seiko 5 Sector Dial.

3. Seiko 5 GMT
 

    Vrlo verovatno je ovo sat godine, bar što se tiče pristupačnijih satova. Toliko galame i prašine je podigao da se našao na meti svih poznatih recenzenata i blogera, a u raznim grupama se dugo o njemu govorilo. Mišljenja su, naravno, bila podeljena.
    Što se mene tiče, sat ima vrlo dobar dizajn, odlično osvetljene luminescentne markere koji sijaju duboko u noć, vrlo korisnu GMT funkciju za moje potrebe, mnogo bolju narukvicu nego braća mu iz Seiko Sports serije i više nego dovoljnih 100 m vodootpornosti. To je sasvim dovoljno za jedan GMT sat koji u suštini pripada rangu pilotskih satova, bez obzira na to što je ovo modifikovani sat ronilačkog stila.
 
    Recenzija: Seiko Sports GMT.

Satovi koji više nisu deo kolekcije


    Da bi se napravilo mesta za nove satove, neki stari su morali da odu. Ne treba to gledati kao neku bezosećajnu preprodaju satova, kako bi se finansirala zavisnost koju kolekcionarstvo stvara... jednostavno, ti satovi nisu kliknuli, nisam ih nosio, a na ovaj način su usrećili nekog drugog.   
    Zapravo, prodao sam samo jedan sat, a drugi sam poklonio bratu.

1. Citizen Eco-Drive Chronograph
 

    Bilo bi zaista neprikladno prodati ovaj sat nekome kada se mom mlađem bratu zaista dopao. Kupio sam ga u butiku još 2017. godine, da bih proslavio zaposlenje na novom radnom mestu. U poslednje vreme sam ga malo nosio, a ispalo je jako dobro što je kao poklon usrećio člana porodice. Nije sve u novcu!
    Citizen je promenio vlasnika i ostavio mesto za neki drugi sat ovog japanskog brenda u kolekciji...

    Dok novi ne stigne: Citizen Chronograph.
    
2. Seiko 5 SNKL43
 

    Jedan od poslednjih modela stare klase Seiko 5 satova, sa dobrim i pouzdanim 7s26c mehanizmom. U tom periodu hvatala me je nostalgija za ovim modelima, i bojao sam se da će nestati sa lica zemlje kada Seiko zameni ovu sa novom linijom Sports. Smena generacije je došla, ali ovih starih dobrih Petica i dalje ima na svakom koraku. 
    U početku, nisam imao drugih Seiko 5 modela u vlasništvu, ali to se izmenilo sa dva poklona. Pošto u kolekciji sada imam dve, treća se činila viškom. 

    Recenzija: Seiko 5 SNKL43.

 Statistika bloga

 
    Sada već tradicionalno, prikazujem statistiku pregleda bloga Samo čas. Brojke su ove godine mnogo bolje, ali videćemo kako će se stvari razvijati. Danas već ima dosta blogova, sajtova i You Tube kanala koji se bave tematikom satova, postoji i nekoliko jakih Facebook grupa, pa se oseća blaga zasićenost publike ovom temom. Pogotovo u poslednja dva meseca, pred Novu godinu, ni manje ni više.
    Prošlu godinu sam završio sa ukupno oko 20.200 pregleda, a ova se završava sa preko 46.300! Ove brojke pokazuju, nadam se, moj napredak kao pisca tekstova, kao i napredak u kvalitetu fotografija i satova u mojoj kolekciji.
 
     
     Broj komentara se takođe povećao, i uglavnom su... pozitivni. Ne može se izbeći i pokoji negativan. Kao što kažu, ako nemaš neistomišljenike, ne radiš posao dobro. Komentari su uvek dobrodošli, a statistika pokazuje 102 u trenutku pisanja teksta.
    Iz ovih zemalja se najviše čitalo:
 

    U narednom periodu vas očekuju redizajniranje izgleda bloga, nove recenzije, novi tekstovi, i, naravno, uvek popularni intervjui!

    Zahvaljujem svima iz zemlje i okruženja na podršci, kao i svima iz inostranstva koje nije mrzelo da provode vreme uz moje tekstove! Želim svima srećne praznike, srećnu Novu godinu i sve najbolje u životu!
 
Srdačan pozdrav,
Ivan R.

23. 12. 2022.

Najveći mitovi kolekcionarstva


    Kada razgovarate s ljubiteljima satova, neminovno je da se potegnu određene teme iz časovničarstva koje se iznova ponavljaju. Kao da na određena horološka pitanja prosto nema odgovora, ili ih, pak, ima previše, pa se ljudi nikako ne mogu dogovoriti. Neretko dolazi do rasprava, jer svako brani svoju stranu, možda isuviše srčano.
    A kada čovek stane, porazmisli, najbolje je napraviti korak unazad i ne primati sve k srcu. To su samo satovi. Volimo da ih nosimo, gledamo, kupujemo i sakupljamo, volimo da čitamo ili pišemo o njima, i nema potrebe za žučnim raspravama. U svetu satova ništa nije crno ili belo. Ništa nije konačno i u kamenu zapisano. Sve se menja, sve se razvija. Tako, na primer, jedna tvrdnja od pre 100 godina ne važi danas, a ono što važi danas neće važiti sutra. 
    Kad smo već kod tvrdnji, u časovničarskom malom svetu su se ustalile određene floskule, uzete zdravo za gotovo kao činjenično stanje. Na Facebook grupi Satovi i časovnici postavio sam anketu sa tvrdnjama koje sam najčešće čuo, i u mnoge sam čvrsto verovao, a za koje sam utvrdio da nisu baš sasvim istinite. Članovi grupe je trebalo da odaberu tvrdnju za koju misle da je istinita.
    Ovo su rezultati ankete, na kojoj je učestvovalo preko 450 ljubitelja satova, u trenutku pisanja teksta, i ovom prilikom im srdačno zahvaljujem.
 
1. Japanski satovi imaju najbolji odnos cene i kvaliteta – 23%
    Za ovu tvrdnju bilo je 91 glasova, i moram da priznam da je ovo vrlo često izgovorena rečenica na svim grupama ljubitelja satova. Ovo je nešto u šta sam i ja duboko verovao, sve dok nisam doživeo da prisustvujem nekoliko događaja bitnih u časovničarstvu.
    Prvi je taj da su japanski satovi znatno poskupeli, pogotovo Seiko, i da polako grebu cenovni rang pristupačnijih švajcarskih brendova, kao što su Tissot, Hamilton i Certina, a po specifikacijama su gotovo pa ekvivalentni. Nećemo ulaziti u detalje o tome koji su zapravo bolji, jasno je da su cene jako slične. Japanski satovi su nekada nudili mnogo za izuzetno manje novca, sada je ta razlika jedva primetna.
    Drugi događaj je pojavljivanje mikrobrendova. Oni mogu da nude zaista moćne specifikacije, vrhunske materijale i izuzetnu obradu, u cenovnom rangu u kom ni Švajcarci ni Japanci ne mogu da pariraju. Jedino što im nedostaje jeste istorija i jako ime, ali imaju bolji odnos cene i kvaliteta 100%. Tekst o mikrobrendovima: Šta su to mikrobrendovi?
 
Singapurski proizvođač Zelos,
mikrobrend sa izuzetnim kvalitetom i kultom pratilaca

 
    Treći događaj je nalik prethodnom, samo proizvodnja nije u mikro, već makro količinama. To je pojavljivanje kineskih omaž ili Ali Express satova. Oni možda nemaju ime, možda nemaju svoj mehanizam, svakako nemaju originalan dizajn... ali mora se priznati da neki brendovi imaju vrlo kvalitetne mehaničke satove sa lepom završnom obradom i cenom često mnogo nižom od japanske konkurencije.

2. Safirno staklo je najbolje, jer ne može da se ogrebe – 21%
    Za ovu tvrdnju su glasale 82 osobe. Jasno je da postoje mnoge činjenice o tvrdoći safira. Svakako su mnogi mogli i da se uvere u tvrdoću tog kristala. Na Mohovoj skali jedino je dijamant tvrđi, pa se čini da je takvo staklo na satu praktično neuništivo. 
    Međutim, šta mislite kako seku dijamant, ako je on najtvrđi? To je prva stvar koja bi vam ipak dokazala da ni dijamant nije neuništiv, a kamoli safir, debljine par milimetara. Svakako je to najizdržljiviji kristal u ovom trenutku, kada je reč o grebanju, ali safir može i da se ogrebe. Dešava se i to. Pored toga može i vrlo lako da se rasprsne pri jačem udarcu. Lakše nego hardlex ili neko drugo mineralno staklo. 
 
Rolex Datejust i rasprsnuti safir

    Razbijanje safira nije tako teško, i zato treba pripaziti na oštre metalne predmete, ivice i ćoškove. Zbog toga, safir možda i nije najbolji kristal na satu za određene tipove satova.

3. Swiss Made satovi se proizvode u Švajcarskoj – 12%
    Za ovu tvrdnju je glasalo pedesetak osoba, i ne krivim ih. Jasno je zašto bi neko to mislio. Mada, kad se malo bolje istraži, Swiss Made je jedna bezobrazna igra reči, što se mene tiče.
    Ovo što ću sledeće napisati je zvaničan podatak:
    Da bi se neki sat smatrao švajcarskim, najmanje 60% troškova proizvodnje mora biti generisano u Švajcarskoj.
    A šta to znači?
   Mora se sastaviti i pregledati u Švajcarskoj, a 60% njegovih proizvodnih troškova se generiše tamo (50% vrednosti svih delova mehanizma, isključujući troškove montaže, takođe mora biti švajcarsko). Proizvodnja može uključivati brojne procese, a troškovi su generalno mnogo veći u Švajcarskoj nego, recimo, u zemlji poput Kine – ostavljajući prostora za značajne delove i radnu snagu da ne budu Švajcarci. A pošto je cena materijala i rada mnogo veća u Švajcarskoj nego u Kini... to znači da se mnogo manje delova može proizvesti za tih 50% u ovoj evropskoj zemlji, nego u azijskoj. To dalje znači da su ti satovi mnogo više Made in China, nego Swiss Made, bar po broju delova, ako su po ceni manje-više jednaki.
    Postoje dva dokaza za to:
    1. Kineski omaž satovi i kopije koje su izuzetnog kvaliteta, kao da su Kinezi prosto nastavili produkciju delova umesto da je okončaju kada se isporuče delovi švajcarskim brendovima.
    2. Kada je H. Moser & Cie, švajcarski časovničarski brend, zatražio od vlade da se procenat proizvodnih troškova poveća sa 60% na 80%, čak 30 (slovima: trideset) brendova je lobiralo protiv toga, što govori u prilog tome da velika većina švajcarskih brendova nema uslove za to, te da jedva ispunjavaju i ovih klimavih 60% troškova proizvodnje.
 
H. Moser & Cie

4. Satovi su dobra investicija – 12%
    Ne mogu drugačije ovo reći... ali uz par modela koji su izuzetak, pa čak ni to sa trenutnim padom cena na tržištu polovnjaka, ova tvrdnja je 100% neistinita.
    To je zbog toga što se kupovinom sata gotovo uvek gubi na vrednosti. Nov sat u startu gubi cenu čim izađete iz butika, a kupovinom polovnjaka možete proći i sa blagim povećanjem cena, ali to nije ni približno dobra investicija za budućnost.
    Naravno, postoje brendovi kao što su Rolex, Patek, Vacheron, Audemars Piguet i slični, izuzetno skupi, retki, visokokvalitetni luksuzni satovi čija cena vremenom čak i raste, ali to je već za one najbogatije. Ove satove ne može da priušti 99,9% ljudi. Samim tim, verovanje da će pristupačniji satovi biti dobra investicija nije realna.
 
Patek Philippe Nautilus Chronograph
Ref. 5990/1R Rose Gold
  
    Pametnom kupovinom možete izvući nešto malo novca, ali to nije dovoljno, pa se ne zalećite kada na You Tube kanalima određeni influenseri, potplaćeni da reklamiraju neki brend, kažu da obavezno kupite npr. Furlan Mari od 500 evra, jer će za par godina cena biti 5.000 evra. Postavite sebi pitanje: Kako jedan nepoznati mikrobrend, juče nastao, sa Seiko kvarcnim mehanizmom, može da ima tu astronomsku cenu? Oni lakoverni ili pohlepni mogu da budu srećni da izvuku 50% te cene prilikom preprodaje... Pamet u glavu.
 
5. Automatski satovi su bolji od kvarcnih – 11% 
    Ovo je samo jedna romantična želja i subjektivni osećaj! Mi svi volimo mehaničke satove. Kako mnogi vole da kažu, imaju dušu. Sastavio ih je majstor zanata, svaki deo je u savršenoj sprezi sa drugim, i sam taj komplikovani sklop zupčanika, opruga i šrafova radi i pokazuje vreme bez upotrebe čipova, baterija, tranzistora i drugih tehničko-tehnoloških inovacija. Umetnost.
    Međutim, ako pogledamo statističke podatke, uvidećemo jednu gorku istinu. Kvarcni sat je precizniji u jednom mesecu nego mehanički u jednom danu. Otporniji su na udarce, magnetizam, gravitaciju, temperaturu i ostale stvari koje muče satove. Ne moraju da se navijaju da bi radili, praktičniji su i kako god da pogledate, mehanički satovi zaostaju u svemu.
 
Grand Seiko 9F kvarcni kalibar;
vrhunski kvarcni mehanizam, ručno sklopljen i ukrašen

  
    A da li je mehaničke satove sastavio majstor... to je diskutabilno kod većine satova. Osim nekih vrlo skupocenih modela, 90% mehaničkih satova se pravi mašinski, a tek ih poneki časovničar pregleda i reguliše. S druge strane oni najprecizniji i najskuplji kvarcni satovi se takođe sklapaju, pregledaju, ukrašavaju i regulišu ručno. Tu je stvar izjednačena...
 
6. Satovi sa više rubina su precizniji i bolji – 9% 
    Možda u nekim slučajevima, ali uglavnom ne. Ova tvrdnja generalno dolazi zbog primene rubina u satnim mehanizmima.
    Rubin je kristal izuzetne tvrdoće, to je praktično safir crvene boje. Oni koji se koriste za satove se proizvode fabrički, ali to ne menja njihovu strukturu i tvrdoću. Kao takav, rubin se može ispolirati do neverovatno glatkih površina koje imaju izuzetno nisko trenje. Zamislite neverovatno ravan i gladak led, koji se ne topi i ne krza. Zbog toga se rubini koriste da smanje trenje pokretnih delova mehanizma, pa time mogu da povećaju preciznost i dugotrajnost sata.
 
Rubini u ležištu osovine antišok sistema balanse
 
    Ono što je bitno jeste da je za dobar rad mehaničkog sata dovoljno 17 rubina! Sve preko toga uopšte ne doprinosi poboljšanju performansi. Kada vidite da na ciferu stoji 21 rubin, 23, 25... i tako dalje, morate znati da to ne mora da znači da je sat precizniji i bolji od onog sa 17. Čak štaviše, neki stari COSC sertifikovani satovi sa 17 rubina rade daleko bolje i preciznije od nekog modernog sata sa 25 rubina.

7. Manufakturni mehanizmi su uvek bolji – 4%
    Teško je priznati, ali ovo je jedna neistina ili marketinški trik, koji brendovi sve češće koriste. Ne tako davno, prosečnog potrošača nije bilo briga da li njihov sat pokreće manufakturni ili tuđi mehanizam, da li je napravljen u kući ili ne. Ovaj in-house fenomen je u velikoj meri moderan, u jednakoj meri vođen marketinškim odeljenjima i sve većom vertikalnom integracijom unutar brendova.
   Pre toga, svet satova je funkcionisao u ekosistemu specijalizovanih proizvođača koji su pravili jednu ili dve komponente za čitav niz brendova. Ova mreža dobavljača je decenijama održavala industriju, a neki od njih su čak postali i poznata imena, kao što su Gay Frères, koji su pravili odlične narukvice, čiji dizajn Rolex i danas koristi, ili Lemania, na primer, čiji mehanizmi su bili jedini koje je NASA odobrila za let u svemir. Pogađate, Lemania je pokretala Omegu Speedmaster... 
 
 Lemania 105 iz 1950. godine

    Dakle, ljudima nije bilo bitno ko proizvodi mehanizme, dokle god su bili dobri. Upravo takvi dobavljani mehanizmi od specijalizovanih proizvođača bili su bolji i pametniji izbor. Danas Lemania ne postoji, prosto je postala deo Swatch grupe. Najprostije objašnjeno, in-house 7S mehanizam je dobar i pouzdan, ali je to osnovni model koji se nalazi u najpristupačnijim Seiko satovima, i verovatno nije bolji od nečega što ETA ima u svom arsenalu, ili od nečega što Jaeger LeCourtre napravi za Cartier.
 
8. Vodootpornost satova – 3%
    WR 100 m ipak ne znači da možemo da ronimo sa satom na ruci do dubine od 100 metara. Ono što ta oznaka znači jeste da je sat testiran na pritisku od 10 bara, što je ekvivalent pritisku na dubini od 100 metara, u statičkim uslovima! To dalje znači da sat miruje dok se postepeno povećava pritisak u komori u kojoj se nalazi. 
    Pri ronjenju ili plivanju, mi ne mirujemo. Sat koji se nalazi na ruci je pod konstantnim promenama pritiska, čak i na manjim dubinama ili na samoj površini. Pritisak može da pređe preko 10 bara, prilikom skokova u vodu, ili ronjenja na dah na određenim dubinama, ne većim od desetak metara.
    U jednom od starijih tekstova možete pročitati više o vodootpornosti, klikom na link: Top pet japanskih satova ronilačkog stila.
 

    Ideja da se na grupu Satovi i časovnici stavi anketa je prvobitno zamišljena tako da bih odabrao određeni broj zabluda o satovima o kojima bih pisao, kako bih skratio tekst. Na kraju, odlučio sam da ih napišem sve. Tačnih tvrdnji u stvari nije ni bilo, osim poslednje opcije da nijedan od ponuđenih tvrdnji nije tačna, i za to je glasalo 3% grupe, ili samo 18 članova. 

    Nadam se da sam uspeo, koliko-toliko, da rasvetlim neke zablude i verovanja u svetu horologije i da ti, dragi čitaoče, sada posmatraš svet satova iz nekog drugog ugla.

Srdačan pozdrav,
Ivan R.