
Čuveni gran-pri u Švajcarskoj se završio i ove godine, i siguran sam da su društvene mreže ljubitelja satova pretrpane vestima sa tog događaja. Dozvolite da i ovde ukratko podelim tu vest, ali, shodno tipu bloga, zadržao bih se na tematici japanskih satova koji su odneli nagrade u sred Švice.
Na tom, 26. po redu Grand Prix d’Horlogerie de Genève, ili GPHG-u – svetu je poznatiji taj akronim nego pun francuski naziv – međunarodni žiri je dodelio nagrade najboljim satovima godine u sada već popriličnom broju kategorija – čak dvadeset! Dakle, umesto jendog, imamo dvadeset najboljih... imam osećaj da je nagradu dobio svako ko se prijavio.......
Listu pobednika možete odmah da vidite na kraju ovog teksta.

Kada su u pitanju sami učesnici, i dalje se može osetiti izvesni raskol dvaju struja i mišljenja. Sa jedne strane imamo stara imena koja teže tradicionalnijem pristupu i neka novija imena nezavisnih časovničara koji teže modernim i inovativnom idejama sa druge strane.
Japanci nekako stoje po strani i posmatraju. Nisu im strani ni jedan ni drugi pristup časovničarstvu. Grand Seiko, sinonim za spoj tradicionalnog i modernog, odnosi pobedu za najbolji sportski sat, ali tu je i još jedno iznenađenje iz Zemlje izlazećeg Sunca!
Nagrada za najbolji sportski sat odlazi u Japan
Kao šro pomenuh, nagrada za najbolji sportski sat pripala je brendu Grand Seiko za model U.F.A. Spring Drive – Ushio 300 Diver.

Grand Seiko je oduševio ronilačkim satom koji pokreće izuzetno precizno podešen Spring Drive mehanizam UFA – Ultra Fine Accuracy – o kom ste imali prilike da čitate u ovom tekstu.
Oznaka kalibra je 9RB2, i precizan je, što bi se reklo u COSC okvirima ali ne na dnevnom, već na mesečnom nivou. Ta brojka je +/- 3 sekunde na mesec dana, što bi bilo otprilike oko pola minuta na godinu dana. Potsetimo se, standardni Spring Drive radi na +/-15 sekundi mesečno.
Ovaj japanski hibridni mehanizam zbog mehaničkih komponenti nije precizan kao čistokrvni kvarc. Mnogi u tome greše, pa nepravedno zameraju, ali i to je dosta preciznije nego bilo koji čisto mehanički sat.

Ukratko, UFA kalibar je nekih pet puta precizniji od standardnog Spring Drive kalibra. No, to nije bio jedini razlog osvajanja prve nagrade za najbolji sportski sat, već kombinacije više faktora – uvek impresivan način na koji GS napravi teksturu brojčanika i moćnog kućišta od... titanijuma visokog intenziteta....? Kako god oni to nazivali – Seiko High Intensity Titanium.
Da se vratimo na teksturu brojčanika. Umetnici u Grand Seiko studiju uvek nađu inspiraciju u prirodi, pa sama reč Ushio označava naborkanu površinu morske vode kad je plima. To se definitivno može primetiti i odoka.

Dakle, robusno titanijumsko kućište, ultra fino podešen i precizan mehanizam i morski talasi na brojčaniku – zasluženo prvo mesto!
Međutim, za mene je najveće iznenađenje bila nagrada Pettite Aiguille (mala kazaljka) nagrada koja se dodjeljuje na gran-priju za najbolji časovnik u srednjem cenovnom ili pristupačnom rangu. Biraju se satovi koji nude izvanredan ukupni paket mehaničke domišljatosti, dizajna i vrednosti uloženo-dobijeno.
Pettite Aiguille – takođe japanskom brendu
Ove godine je to bio sat brenda Otsuka Lotec, No. 8. Japanski brend za koji moram da priznam, nisam pre čuo.

Otsuka je generalno nepoznat ljudima sa naših prostora, mada će sigurno postati zanimljiv sada, posle osvojene nagrade (i kad ja napišem tekst... haha). Brend se diči svojim nekonvencionalnim mehaničkim prikazom vremena, industrijski inspirisanoj estetici i izuzetno ograničenoj proizvodnji.
Osnovan od strane japanskog dizajnera i časovničara Đira Katajame – Jiro Katayama – koji je stekao slavu među kolekcionarima stvaranjem satova koji podsećaju na precizne instrumente, a ne na tradicionalne ručne satove. Naravno, sarađivao je i sa čuvenim Asaokom. Nije mala stvar.
Za razliku od mnogih luksuznih brendova satova koji naglašavaju stil nasleđa, Otsuka Lotec se fokusira na mehaničku kreativnost, crpeći inspiraciju iz vintage mernih uređaja, kamera, audio opreme i industrijskih mašina.
Sam naziv brenda je spoj predgrađa u Tokiju koje se zove Ocuka, a Lotec je igra reči ili spoj od Low-tech – niskotehnološki ili nerazvijen, a odnosi sa na tradicionalnu ručnu proizvodnju uz upotrebe malo osnovnog ručnog alata, bez tehnološki naprednih tehnologija i ostalih high-tech pomagala.
Iskreno, stil sata nije moja čašica rakije, ali kapiram genijalnost dizajna i ukupan trud koji se uložio u sam model.

Osim zanimljivog industrijskog dizajna, tu je i jedna mehanička specifičnost. Naime, dok kazaljka u obliku prekidača rerne (žao mi je, ali tako mi izgleda) pokazuje sate, mala crvena kazaljka koja deluje jedva primetno na desnoj strani diska pokazuje minute na zanimljiv način. To je tzv. skačuća kazaljka, koja kada dođe do kraja, tj. 60 minuta, skoči nazad na nulu. To je časovničarska komplikacija u pravom smislu reči, i mislim da je to donelo pobedu na ovom gran-priju, a ne samo ludi dizajn.
Sve u svemu, dve nagrade za japanske proizvođače. Tako se završio Grand Prix d’Horlogerie de Genève u ovoj odlažećoj 2026. godini.
GPHG 2026 – Lista ostalih pobednika
Ivan R.
岩



















.jpg)







.jpg)

