Intervju: Tom Zapatta, kolekcionar starih mašina

    Tomislav je osoba koja je pronašla sebe u kolekcionarstvu satova, ali nije odabrao pravac koji bira većina. Mnogi od nas imaju problem: koji pravac pratiti, šta sakupljati, i mnogi prave onu kolekcionarima dobru poznatu grešku za koju postoji izreka: Sakupljanje bez sofisticiranosti je samo nered. 

    Posle par razmenjenih poruka sa poznatim Tomom Zapattom, ta sofisticiranost se mogla lako poznati, i znao sam da imam posla sa pravim ljubiteljem satova i ozbiljnim kolekcionarom koji tačno zna šta želi. 

   Postavio sam par pitanja, na koja je on sa zadovoljstvom odgovorio, i pred vama je intervju koji je proistekao iz našeg razgovora.

 

Intervju

 

    Ljude uvek zanima kako je neko počeo da skuplja satove, koji je to prvi sat koji ih je uveo u ovaj naš hobi. Kada si ušao u svet kolekcionarstva satova?
 

   Oduvijek sam volio satove. Kao klinac sam dobio na poklon sportski Tissot i on mi je bio sve na svijetu do kraja srednje škole. Na početku faksa je pao malo ozbiljniji sat, a sve ostalo je povijest.
 
     Šta za tebe predstavlja kolekcionarstvo? 

 
    Uff, jedan od pojmova oko kojeg se lome koplja. Ja sam po tom pitanju dosta konzervativan, po meni, kolekcionarstvo znači skupljanje satova koji imaju određeni fokus, bilo da se radi o brendu, vremenskom periodu, stilu, povijesnom značaju ili nečem drugom. U to spada i skupljanje knjiga, kutija, brošura, starih cjenika, kao i originalnih kopči itd. Na kraju krajeva, sve se svodi na jednu veliku ljubav prema satovima, tako da je ta definicija više subjektivne naravi nego pravilo.
 

    Slažem se. Neminovno je da mnogi ljudi imaju različita shvatanja o toj temi. Zapravo, jedna ista osoba može menjati mišljenje i svoj ukus tokom godina, sa nekim iskustvom. Mnogi kolekcionari se u tome slažu, pa da postavim i to pitanje: Kako se vremenom tvoj ukus za satove menjao? 

 

    U početku sam nosio nove sportske satove, dok se danas ne mogu zamisliti sa 40 mm na ruci. Kako sam ulazio u svijet vintage satova, tako mi se mijenjala i percepcija što je idealna veličina sata.

 

    Nekada je bilo normalno da čovjek od 120 kg nosi 33 mm, dok bi mu se danas ljudi smijali na cesti. Nakon nekog vremena shvatio sam da mi se najviše sviđaju dress satovi i već se godinama ne mičem sa tog teritorija. Jedan od najvećih problema je taj što kako prolaze godine, rastu i apetiti, a samim time i opterećenje novčanika. Sva sreća što su mi svi satovi dosta slični, pa bolja polovica ne kuži kada dođe nešto novo. [smeh]
 

    Da se nadovežem na ovo, kako se tvoj pogled na kolekcionarstvo menjao tokom godina? 

 

    Drastično! Kada sam ulazio u svijet vintage Omega i Longines satova, nisam bio ni svjestan kakvo je to bojno polje. To je neprestana potraga te borba sa drugim kolekcionarima i nepoštenim prodavačima koji jedva čekaju da vas ožene za relativno velike novce. Po prirodi sam jako znatiželjan i volim učiti nove stvari tako da mi je cijela ta potraga i analiza tržišta sjela kao budali šamar. [smeh]

    Kroz godine stvoriš filter, tako da doslovno na prvi pogled znaš šta imaš ispred sebe. Dovoljno da krajičkom oka ugledam sitnicu koja ne odgovara i taj sat momentalno ide u zaborav. Nekada me uhvati faza da dnevno pregledam par tisuća oglasa (vjerujte mi, nije nikakva šala). To je zapravo krvav posao jer ljudi ne znaju šta se krije iza lijepe slike. Jako puno potrošenog vremena, znanja, riskiranja, logistike a na kraju i sreće.

    Da li tvoja kolekcija ima temu? 

     

    Kolekcija je primarno fokusirana na zlatno doba urarstva između tridesetih i šezdesetih godina, makar ne bježim od dobrog sata izvan tih okvira. Kao što većina zna, Omega je moja najveća ljubav a linija Constellation zauzima posebno mjesto u kolekciji. Ima tu svega, od Foibosa sa porculanskim brojčanikom do Seamastera sa rozim linen ili waffle brojčanikom. 

 

    U principu, skupljam rijetke verzije brojčanika u nepoliranim kučištima i sa svim originalnim dijelovima. Što se tiče Longinesa, u zadnje vrijeme sam poludio za coin edge modelima sa sector brojčanicima. 

 

    Oni su sami po sebi rijetki, ali nekako sam uspio nabaviti tri komada u jako kratkom periodu. Najveći je problem što previše kupujem, a malo prodajem, pa bi trebala cijela stranica da sve nabrojim, tako da ću se ovdje zaustaviti. [smeh] 

    Taj problem, verujem, imaju mnogi. Kako biraš koji sat ćeš da kupiš, kako ih pronalaziš? 

 

    Nema tu nekih pravila. Znam okvirno što želim i kopam dok ne nađem. Konkurencija je ogromna pa se uveliko svodi na sreću i koliko brzo možeš reagirati kada ugledaš nešto zanimljivo. Najbolji satovi se ne prodaju javno nego u zatvorenim krugovima, a za to trebaju godine kako bi vas netko uopće razmotrio kao potencijalnog kupca koji neće isti sat prodat za duplo više novaca. Na primjer, prijatelj je tražio zlatno kučište za jednu Omegu a dobio ponudu za rijetki Constellation od bijelog zlata. To nećete vidjeti na stranicama kao Chrono24 ili Ebay. 

    Aukcije su dobra stvar, ali jako puno ljudi ih prati tako da je dosta teško uhvatiti dobar sat za neke normalne novce. Dovoljno je da netko želi pod svaku cijenu sat koji pratiš i ode cijena u nebo.
 

    Od svih satova u kolekciji, koji je najvredniji? Pritom, ne mislim na novčanu vrednost, već na sat koji ti najviše znači, ili ima najzanimljiviju priču iza sebe. Lično, najviše sam zainteresovan za dobru priču koju neki model donosi sa sobom u kolekciju, ali ti odaberi šta želiš da podeliš sa nama.

 

    Uff, teško pitanje. Ako gledamo iz perspektive najdražeg sata, onda je to zlatni Constellation ref. 2943 sa pie pan brojčanikom.

 

Omega Constellation ref. 2887

    Najluđu priču ima ref. 2887, koji se smatra svetim gralom među Constellation modelima. Za sada se zna za manje od 30 primjeraka u svetu. Njega mi je čovjek poslao umotanog u dva sloja WC papira u tankoj kuverti. Sva sreća što je čitav stigao do mene.

   

    To je krajnje... ne znam šta da kažem na ovo. Stvarno sreća da sat nije oštećen. Sa ljudima nikad ne znaš na čemu si. Međutim, kod satova je možda drugačije. Na šta sve treba obratiti pažnju kada se kupuju vintage satovi? 

 

    Teško je dati univerzalni odgovor na to pitanje. Najbolje je što bolje proučiti određeni model i na temelju slika originala raditi usporedbu. Uvijek treba paziti na izgled kučišta i da li je polirano, usporediti font slova na brojčaniku, provjeriti da li serijski brojevi odgovaraju periodu sata i puno sitnica koje lako mogu promaknuti. Ako niste potkovani sa znanjem da možete na temelju jako loše slike procijeniti originalnost sata, predlažem Chrono24. Cijene jesu napuhane ali se možete cjenkati, imate zaštitu i uvijek se možete predomisliti ako nešto ne bude u redu sa satom.

    Odličan savet. No, zaista treba biti pažljiv i misliti na sve te detalje. 

    Pošto je ovo prvenstveno blog o japanskim satovima, moram da navedem temu na tu stranu. Da li imaš neki stari japanski sat, ili ti je možda u planu neki? 

 

    Imao sam Grand Seiko ref. 5722 kojeg sam, nažalost, prodao. S druge strane, sve što mi se sviđa je ili preskupo ili van domašaja u Japanu.

 

Grand Seiko 5722

 

    Volio bih imati pilotski sat iz Drugog svjetskog rata, popularno zvani Kamikaze, jer je to jedan od povijesno najznačajnijih vojnih satova. IKAD! Iz očitih razloga su jako rijetki i teško ih je naći u dobrom stanju a da ne postižu astronomske cijene, ali zadovoljio bih se i sa klasičnim Seikom iz tridesetih i četrdesetih koji ima slično kućište kao Longines tre tacche. 

    Kad sam već pomenuo blog, priča se da je u pripremi sajt koji će se baviti vintage modelima, možda i blog o njima. Da li je to istina, i u kojoj fazi je? 

 

    Točno, uskoro dolazi stranica/blog čija će primarna svrha biti upoznavanje čitatelja sa dobrim i lošim stranama kolekcionarstva. Biti će hrpa korisnih savjeta, analiza i pdf-ova, a plan je da to bude polazna točka za svakog kolekcionara koji se želi malo ozbiljnije upustiti u ovaj svijet.

    Stranica je trenutno u izradi tako da, čim riješim tehnikalije, ide online. Meni je ovo hobi, tako da zarada nije na listi prioriteta, ali bih želio s vremena na vrijeme ljudima ponuditi zanimljive satove po cijenama manjim nego vani, a da ne moraju razbijati glavu oko autentičnosti. Ipak je reputacija broj jedan u ovom svijetu.

 

    Ideja mi se jako sviđa. Verujem da se mnogi ne upuštaju u potragu za starim satovima upravo iz slabijeg poznavanja materije i straha od kopija, neoriginalnih delova, lošeg poliranja i generalno lošeg stanja sata koje se možda ne vidi na slikama. Stoga verujem da će im takva stranica biti puno od pomoći.

    Dok sajt ne krene sa radom, da li bi za sad dao neki savet ljudima koji ulaze u svet vintage kolekcionarstva?

    Uvijek sam bio zagovaratelj što boljeg stanja sata. Bolje izdvojiti malo više novaca za sat u odličnom stanju nego se zadovoljiti sa više polovičnih, koji neće ništa vrijediti kada naletite na nešto što vas više zanima. Dobar sat se uvijek lako proda.

    Drugo, ako imate bilo kakvih sumnji u sat koji želite kupiti, pitajte za savjet. Bolje pitati i otkloniti sumnje na vrijeme nego se zaletit sa kupnjom i plakati nad prolivenim mlijekom.

    Sretno u lovu!

 

    Zahvaljujem Tomislavu na izvanrednim odgovorima. Svakako ću se mnogo puta posavetovati sa njim ako budem ulazio u potragu za vintage modelima. Posebno me raduje sajt koji je najavio, i činjenica da se u ovom našem hobiju ljudi nesebično pomažu!

    Za kraj, još malo slika prelepih starih satova iz njegove kolekcije:

 

    To bi bilo sve za ovaj intervju.

    Srdačan pozdrav,
Ivan R.